|
|
|
|
|
Datum: 23. svibanj 2007. godine |
|
FILIPE I CECILIJA, MOLITE ZA NAS! |
|
Danas, premda još nisu proglašeni blaženima i svetima, kad gledam njihova lica na fotografijama, spontano im se počinjem obraćati kao zagovornicima. Kad sam malo prije rata propovijedao višednevnu duhovnu obnovu u novoj crkvi Sv. Terezije od Djeteta Isusa u župi Presnače kraj Banja Luke, nisam slutio da imam čast surađivati i družiti se sa svetim mučenicima. Župnik Filip Lukenda i vjeroučiteljica s. Cecilija Grgić bili su oduševljeni svojim zvanjem. Neumorni, a sasvim normalni. Danas, premda još nisu proglašeni blaženima i svetima, kad gledam njihova lica na fotografijama, spontano im se počinjem obraćati kao zagovornicima. Znam da su u Bogu živi sa svim svetim mučenicima, da misle na one s kojima su se ovdje družili, da nam njihova žrtva pomaže u našoj svakodnevici. Njega sam u ratno doba još nekoliko puta susreo u Zagrebu. Tražio je i dobivao pomoć od Caritasa za gladne ljude oko Banja Luke. Dijelio je pomoć ne pitajući tko je koje vjere i narodnosti. Znali smo da je ondje opasno živjeti, ali on se nadao da ga neće ubiti, a ona je, kad je jednom pohodila Zagreb, susestrama milosrdnicama rekla: - Bojim se. Ali ako odemo župnik i ja, tko će ostati s narodom? - i dodala bez iluzija: - Pa što ako budemo mučenici? Zar toliki narod oko nas da trpi, a mi da prođemo samo tako? Mrzitelji svega što je katoličko došli su im u noći sa 11. na 12. svibnja 1995. godine. Novu crkvu su minirali, a Filipa i Ceciliju su u župnoj kući mučili i spalili. Drugog dana nađena su na zgarištu njihova pougljenjena tijela. Nakon sprovodnih obreda u katedrali 14. svibnja Filipove ostatke položili su u svećeničku, a Cecilijine u časnosestarsku grobnicu na gradskom groblju. Ove je godine u obnovljenoj crkvi u Presnačama biskup Komarica predvodio svečano spomen-slavlje s mnoštvom vjernika. U kraju gdje je sve učinjeno da katolika više ne bude, ipak je na misi pjevalo 350 mladih pjevača iz više župnih zborova Banjalučke biskupije. I tako je normalno reći: “Filipe i Cecilija, molite za nas!”. |
|
|